Shopping Cart

Aluminij je zauvijek

Posted by Marija Plavcic on
Aluminij je zauvijek

Korištenjem prirodnih kozmetičkih proizvoda nećete ostvariti previše dobrobiti ako su oni zapakirani u ambalažu koja kemijski reagira s proizvodom. To je zato jer dolazi do kemijske migracije štetnih spojeva (najčešće polimerskih, raznih omekšivača polimera i sličnih) u sam proizvod koji postaje potencijalno štetan za vaše zdravlje. Stoga je briga oko adekvatne ekološke ambalaže, koja je jednako dobra za vas i okoliš, podjednako važna kao i sam proizvod.

Aluminij je popularniji ekološki ambalažni materijal zbog mnogih prednosti koje ima - mala gustoća (težina), lako se oblikuje, otporan je na koroziju te razne masnoće i tekućine, ima dobra mehanička i kemijska svojstva. Osim toga, možda i najbitnije,aluminij se može beskonačno puta reciklirati, ne gubeći pri tom kvalitetu niti primarnu namjenu (recikliranjem se dobiva isti proizvod). Mogli bismo stoga reći da je rok trajanja aluminija zauvijek. Zato se i Sapunotekini prirodni proizvodi poput losiona i pilinga, krema za ruke ili lice nalaze u aluminijskoj ambalaži.

Primjena aluminija i njegove prednosti

Aluminij se nalazi u Zemljinoj kori (oko 8 %) gdje je uz željezo više prisutniji nego svi ostali metali zajedno. Ujedno je treći najrasprostranjeniji element, poslije kisika i silicija. Aluminij ipak nije prisutan u prirodi u svom elementarnom stanju već kao aluminij-oksid ili alumin, a nalazi se u rudama boksita. Tek pretvorbom boksita raznim postupcima i reakcijama dobiva se čisti aluminij - metal prepoznatljive srebrno bijele boje.

Dobru postojanost aluminij kao materijal zahvaljuje brzoj reakciji sa zrakom (oksidaciji) prilikom čega se stvara površinski zaštitni sloj velike gustoće. Ovaj zaštitni sloj štiti metal od daljnje oksidacije, omogućuje da ne korodira, štiti od vlage i zraka, i ne ljušti se. Upravo je to razlog zašto je on toliko prihvatljiv u pakiranjima hrane, pića, lijekova i kozmetike. Dok u slučaju plastične ambalaže koju osim sedam najčešćih polimera čine razni dodaci (poput stabilizatora i omekšivača) koji migriraju u sadržaj, proizvod ne reagira u slučaju doticaja s aluminijskom ambalažom. Osim toga, aluminij ima dobru sposobnost spajanja s drugim metalima tvoreći slitine ili legure koje imaju druga bolja svojstva od čistog aluminija (mala gustoća, znatna čvrstoća i slično) pa je njegova primjena svekolika u drugim granama industrije. Avioindustrija, brodogradnja, građevina, automobilska, elektroenergetska (dalekovodi), pa čak i svemirska su neke od njih.

Bolja razgradivost aluminija naspram drugih materijala

Aluminij nije biološki razgradiv, kao ni plastika i staklo, ali je ekološki prihvatljiva solucija čak i da se nađe u prirodi u obliku otpada jer nastaju samo bezopasni aluminijevi oksidi koji su ionako prirodno pristuni u našem okolišu. Plastični proizvodi razgrađuju se minimalno 500 godina pa na više, jer se biološki ne mogu razgraditi jer naftni derivati (od kojih se proizvodi plastika) nisu potpuno biorazgradivi, kemikalije ostaje u tlu, a tu je i problem sve prisutnije mikroplastike koja u kružnom gospodarskom procesu završava i u našem organizmu. Staklenim čašama je za razgradnju, odnosno povratak u prirodni oblik potrebno jedan do dva milijuna godina, a aluminijskim limenkama ipak nešto kraće odnosno oko 200 godina.

Mogućnost vječnog recikliranja aluminija bez gubitka kvalitete

Kako se boksit kao ruda iz koje se dobiva aluminij ipak nalazi u prirodi u ograničenim količinama, proizvodnjom aluminija se iscrpljuju njegova prirodna bogatstva. Bolja solucija je stoga recikliranje ovog metala jer time štedimo prirodne resurse Zemlje, ali i smanjujemo efekt stakleničkih plinova, te uvelike štedimo ostale izvore energije i same troškove proizvodnje. Recikliranjem aluminija štedimo do 95 % energije koja je inače potrebna za proizvodnju novog aluminija, što je veća ušteda nego kada se recikliraju ostali metali poput željeza, čelika, bakra, olova i cinka. Pri tome se smanjuje potrošnja električne energije do 75 %, štetni plinovi do 86% i onečišćenje voda do 76 %, a sama upotreba vode se smanjuje za 40 %.

Primjenjivo na potrošnju u kućanstvu možemo reći kako se recikliranjem jedne aluminijske limenke štedi dovoljno električne energije koliko bi bilo potrebno da gledate televiziju tri sata. Čak se jedan bicikl može napraviti od ukupno 500 recikliranih aluminijskih limenki. A kolika je dobra njegova iskoristivost pri tom, govori podatak kako se reciklažom jedne tone starih limenki dobije 0,9 tona novih limenki.

S druge strane, plastika je gotovo ne isplativa za recikliranje. Mora se paziti da se miješaju isključivo isti polimeri, istih boja i svojstava. Samo jedan do dva puta se plastika može reciklirati da koliko-toliko ne izgubi na kvaliteti, odnosno maksimalno sedam puta (kada se nerijetko dobija tek sekundarni ili tercijarni proizvod, nikad izvorni). Staklo se doduše može nebrojeno puta reciklirati baš poput aluminija, ali kod njega se javlja drugi problem – ne smiju se miješati stakla različitih boja. Također, kada se staklo reciklira manje se štedi električne energije te se manje smanjuje zagađenost zraka i vode nego što je to kod aluminija. Staklo je i puno teže pa je nezgodnije u transportu i time povećava troškove cijelog proizvodnog procesa.

Treba razlikovati (štetne) aluminijske soli od čistog aluminija

Spomenuli smo već da se aluminij lako spaja s ostalim elementima, među kojima mogu nastati i aluminijske soli za koje danas stručnjaci kažu da su štetne za zdravlje. One mogu biti uzročnici pojave osipa, iritacije kože, preosjetljivosti imunološkog sustava, raka dojke i Alzheimerove bolesti. No, treba naglasiti kako čisti aluminij nije isto što i aluminijeve soli. Aluminijeve soli su spojevi aluminija s drugim elementima od kojih mogu nastati neurotoksini.Neki od tih soli su kombinacije aluminija s klorom, vodikom i kisikom (aluminij klorhidrat), samo s klorom (aluminij klorid) ili s cirkonijem, kisikom, vodikom i klorom (aluminij cirkonij) i razni drugi spojevi. Spojevi tih soli mogu se pronaći u dezodoransima, sredstvima za zaštitu od sunca, make-up proizvodima, lijekovima. Znači, ovi spojevi su prisutni posvuda i čim se nakupljaju u većoj mjeri, štete zdravlju. No, nema zato takve bojazni za čisti aluminij koji je zahvaljujući zaštitnom oksidnom sloju nereaktivan, ne otpušta ione niti mikročestice.

Aluminij stoga ostaje ekološki prihvatljiv materijal koji traje zauvijek.

P. Š. i M.P.

Older Post Newer Post

English en